Zabavni centar Zanzibar
Ljubav i granice u odgoju PDF Ispis E-mail
Novosti
Ponedjeljak, 29 Septembar 2014 16:22

alt

Postalo je moderno iznalaziti eufemizme za djetetova neprihvatljiva

ponašanja, pa tako kad roditeljima u društvu postane neugodno

zbog njegova ponašanja počnu se opravdavati da je dijete „hiperaktivno,

živo ili je takav temperament“.

Time roditelj umanjuje svoju odgovornost za nedovoljno usmjeravanje

djeteta i neadekvatno postavljanje granica kroz odgoj.

Usvajanje roditeljskih vrijednosti

U svojoj praksi sam sretala roditelje koji su za dvogodišnje ili trogodišnje

dijete znali reći: „Ja mu ne mogu ništa, ne prestaje plakati dok ne dobije

što želi.“ Takva djeca su već naučila da su ona ta koja odlučuju, imaju

kontrolu i da su moćnija od roditelja, što ih ne čini niti sretnim niti

zadovoljnima. A roditelji su zapravo digli ruke i svoju djecu ne odgajaju.

Nažalost, na tu će djecu onda veći odgojni utjecaj imati mediji, vršnjaci,

susjedstvo…

Djeca usvajaju njihove a ne roditeljske vrijednosti. Što od njih možemo

očekivati kad budu imala 13, 14 ili 15 godina?

Djeca imaju pravo na odgoj bez nasilja, ali i na vodstvo i usmjeravanje.

To znači da roditelji trebaju djeci usaditi svoje obiteljske vrijednosti,

postaviti se između djeteta i neadekvatnih vrijednosti koje mu se danas

nameću sa svih strana i biti u stanju preuzeti roditeljsku odgovornost te

postaviti jasne, konkretne i dobro definirane granice, te čvrsto reći ne kad

smatraju da je to potrebno.
 

U čemu se granice razlikuju od naredbi i kazni

Naredbe se temelje na kazni i negativnim posljedicama, dok postavljanje

granica omogućuje izbjegavanje konflikata i igre moći između roditelja i

djeteta. Granice se ne temelje na djetetovom strahu od roditelja niti na strahu

od ljutnje i kazne, već dozvoljavaju da dijete doživi pozitivne i negativne

posljedice u sigurnom okruženju bezuvjetne roditeljske ljubavi. Takve granice

dozvoljavaju djeci da ona budu odgovorna za svoje ponašanje..

Na taj način dijete uči da ne može dobiti sve ovdje i sada, da će mu se

ispunjavati potrebe a ne želje, uči da bude suosjećajno i da poštuje sebe

i druge te će tako biti u puno manjem riziku od identifikacije s nasilnim

vršnjacima i nasilnih ponašanja.

Dijete koje je naučilo poštivati granice, lakše će ih i samo postavljati.

Posebno je to važno u tinejdžerskoj dobi, kad treba znati reći ne vršnjacima

koji ih pozivaju na nasilje, krađe, drogu i alkohol.

Takav odgoj djeteta gradi se svakodnevno na neiscrpnoj ljubavi, stalnoj

psihološkoj dostupnosti djetetu, strpljivosti, poštovanju, uvažavanju djeteta,

ali i preuzimanju roditeljske odgovornosti za postavljanje i održavanje jasnih

pravila i granica koje se ne prelaze.
 

Autor: Doc. dr. sc. Gordana Buljan Flander 
 

Ažurirano Ponedjeljak, 29 Septembar 2014 16:40
 
Naučimo dijete da se ne plaši poraza PDF Ispis E-mail
Novosti
Petak, 04 Juli 2014 07:27

                      alt

Važnih roditeljskih zadataka je mnogo, a jedan od njih je

naučiti djecu da budu samouvjerena, hrabra i srećna.

Pogledajte na koji način možete pomoći mališanima da

odvažno koračaju kroz život.

Roditeljski zadaci su veoma brojni, ali mame i tate moraju

znati da djecu još u djetinjstvu moraju naučiti nekim stvarima

koje će im biti od presudnog značaja u kasnijem životu.

Treba im pokazati kako da se ne plaše poraza i kako da ga prihvate.

Kako da iz tog poraza nešto nauče i iz te situacije izađu jači i

pronađu inspiraciju za uspjeh. Tako će naučiti i pravi odgovor i

značaj grešaka. Pokažite mu kako da shvati svoje greške i da na

njih gleda kao na nešto što ga, kada se ispravi, vodi ka uspijehu,

umjesto da ga prati osjećaj nesposobnosti.


 

Cijenite trud, ne rezultat

Ako dijete ne ostvari najbolji rezultat, nemojte ga pritiskati.

Izbjegavajte da ga pritiskate da bude brži i da sve bude savršeno.

To su najveći neprijatelji učenja.

 

Uzrok i posljedica

Utvrdite zajedno sa djetetom uzroke koji su doveli do neuspjeha.

I kada u nečemu ne uspije, pa čak i kada briljira, ne fokusirajte se

na rezultat, već razgovarajte o tome kako se pripremio, koje metode

učenja je koristio i koliko truda je uložio.

 

Samopouzdanje

Manje brinite o zaštiti samopouzdanja djeteta i dajte mu iskrene

odgovore i mišljenje. Bodrite ih da se trude više i rade bolje da bi

postigli određeni rezultat, pa se ni samopouzdanje neće poljuljati.

 

Strategija

Kada je vaše dijete suočeno sa pitanjem o neuspjehu, pitajte ga šta će  

sljedeći put uraditi da bi rezultat bio bolji. Zbog ovog pitanja dijete će se

potruditi da osmisli strategiju koja će ga sljedeći put dovesti do uspjeha.

 

Izazov

Osmislite neku aktivnost za vas i vaše dijete. Gledajte šta radi, shvatite u

čemu griješi, pa mu objasnite kako da zadatak obavi na lakši, a uspješniji način.

 

Sve to naučite i sebe

Iste misli usadite i u sebe. Ovo je najteže, ali ako se vi ponašate tako, lakše ćete sve prenijeti i na dijete. To je vjerovatno i najvažnija stvar koju treba da uradite da biste dijete naučili kako da prihvati poraz.

Ažurirano Ponedjeljak, 29 Septembar 2014 16:25
 
Djeca sve više gledaju televiziju-manje vjeruju drugima PDF Ispis E-mail
Novosti
Četvrtak, 18 April 2013 12:54

alt

U današnje vrijeme televizije, interneta, računarskih i playstation igara, dijete veći dio svog slobodnog vremena posvećuje elektronskoj zabavi, a hobiji, sport i druženje s prijateljima i porodicom padaju u drugi plan.

 

Neprocjenjiva je činjenica da mediji igraju veliku ulogu u životu djece, a možda najviše internet koji je brz i lako dostupan svima, a ono što ga čini primamljivim jeste činjenica da omogućava stvaranje dvosjmerne komunikacije.
Mediji su ti koji bi trebali edukovati i odgajati, a ne oglušivati se na određene stavke i pravila, pa su zato komunikacijska sredstva pravi izazov za odgoj. 
Pokazalo se da je gledanje nasilja na televiziji više povezano s agresivnošću djece, nego igranje nasilnih igara na računaru, jer djeca scene na televiziji doživljavaju realnijima, dok kod igara lakše razdvajaju igru i stvarnost. 
Televizija osiromašuje osećaj zajedništva. Što više deca i odrasli gledaju televiziju, manje vjeruju jedni drugima i manje je vjerovatno da će učestvovati u organizovanim aktivnostima van kuće. 
Djeca postaju zavisnici o televiziji već oko treće godine i to često krivicom roditelja koji nemaju ili ne pronalaze dovoljno vremena da se brinu za decu i provode kvalitetno vrijeme s njima, nego ih umiruju televizijom. Na taj način roditelji svjesno ili nesjvesno preuzimaju aktivnu ulogu u narušavanju fizičkog i mentalnog zdravlja svog djeteta.

 
« Početak«1234567»Kraj »

Stranica 1 od 7

Anketa

Šta vam se najviše sviđa
 

Kalendar aktivnosti

P U S Č P S N
27 28 29 30 31 1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Naši prijatelji

Baner